Moj internet dnevnik
fairyes dreams
linkovi
  • darkcornerofearth
  • elwa
  • rahelle
  • poetika1
  • integral-path
Blog
petak, veljača 19, 2016
Sunce titralo je na zapadu,
a tvoj pogled umoran od svega
prikovao se u daljine prema magličastoj rijeci
gdje smo na rosnim livadama
znali sjediti dugo u noć.
Razgovarali smo o svemu...
O ljubavi jednoj...izgubljenoj...
...umrloj davno pred tiha svitanja...
a oko nas bi ljetni povjetarac zrakom
raznosio miris ružičastih ruža...
I bili smo sretni..
Bezbrižno smo sanjali svoje djetinje snove,
umotane svjetlucavim papirom,
posipane ušećerenim cvijećem,
nadahnute živošću najljepšeg trenutka..
Sve je bilo ljepše,mekše..
...linije svijeta bile su prozračne i lake..
A mi nedostižni za svakoga
u svemu što bi nam zablistalo u srcima.
Sad pogleda prikovanog u magličaste vode
razmišljaš o nečem sasvim drukčijem...
fairyes-dreams @ 23:14 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 18, 2015
Napiši mi pjesmu o jeseni...
Rekao si mi jednom u predvečerje
kad Sunce titralo je na zapadu
otiskujući svoje posljednje zrake
po mekim prozračnim oblacima,
a tvoj pogled umoran od svega
ukazivao je na sakrivenu sjetu
negdje duboko u tebi.
Eto pišem je...pjesmu..
Jesenju,melankoličnu..
Bakrenu i žutu.
Baš onakvu kakvu je voliš.
Ako to unese svjetlost u tvoje srce
pisat ću svaki dan..
O zlatnom jesenjem lišću,
o kestenju što se kotrlja niz padinu šume
o ružičastim mrazovcima što cvatu pored rijeke..
O rumenim jabukama koje voliš promatrati
na stablu pored ograde..
O zagrljajima koje mi pokloniš
svako prohladno jesenje veče..
Pisat ću..
Da nestane sjete u pogledu tvom.


fairyes-dreams @ 21:28 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 6, 2015

Prošlost voli izviriti iz košare svoje, obići vijuge naših sjećanja pa zasoliti tamo gdje najbolje boli... ...a boli tamo gdje cesta nije nestala samo je magla pala na nju.. A mi premladi da shvatimo da s izlaskom Sunca i magla nestaje... Ponekad prošlost baš voli izviriti lice svoje izbaciti me iz orbite u stanje ni ovdje ni ondje.. ...u zraku miris jagode,okus čokolade,melodija neka probija mi srce u tisuće komadića.. Prošlost voli izviriti lice svoje i sve one divljine u meni probude svoje skriveno lice, oprosti što svitanje čekati nisam znala..

fairyes-dreams @ 20:24 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 7, 2015

Podno pogleda mog uprtog u maglovitu daljinu

stršale su strme hridi uronjene u uzavreli ocean.

Granica tako oštra.

Oštra poput britve na pretankoj koži...

A  razdvaja nas...

Razdvaja od onoga što osjećamo i želimo biti,

Razdvaja od onog nečeg što traži i nas same,

Izgubljene,zatomljene, željne zelenila i svjetla.

Već od pogleda samog osjećaš bol.

Prekoračiti nebo,uroniti u vatru,ohladiti srce

u ledenom pokrivaču sjevera...

..ili leći u trulež i  crnilo iz kojeg sastavlja univerzum kockice svoje?

Postoji li način uzdići sebe iznad mase

bezličnosti i beznađa?

Postoji li način pomoći...

..svima..

..možda onima koji to žele?

Otvoriti  oči,otvoriti srce..

Izbrisati granice...

Plutati uzavrelim prostranstvima oceana.

fairyes-dreams @ 10:38 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 22, 2015

Razlijana mjesečina ocrtava linije sjenki na plavkastome snijegu,

utihle ptice,promrzle sanjaju svoje ptičje snove

u mračnoj ogoljeloj šumi.

Čekaju Sunce,njegovu toplinu da zagrije njihova mala

ptičja srca.

A što čekaju ljudi?

Sa svojim hladnim promrzlim ljudskim srcima punima ogorčenosti,

sebičnosti,bola?

Njima ni Sunce pomoći ne može...

Ne shvaćaju prolaznost trenutka da smo tu baš sada.

Jučer je umrlo sa zalaskom Sunca,sutra je mrtvo do izlaska Sunca.

Čemu onda čekati i čekati nešto čega možda neće biti?

Čemu se pretvarati da je sve u redu ako nije?

Što čekaju ljudi da ne otvore oči zaslijepljene od lažnih obećanja?

Čekaju nešto čega nikad možda neće biti.

fairyes-dreams @ 14:20 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 4, 2015

Veliki je ponor između svijeta u kojem živiš

i svijeta u kojem bi radije živjeti htio.

Nesavladiva je staza za kojom okrećeš

pogled tugaljiv svoj.

Zar misliš da sve raste na dlanu?

Cvjeta kao purpurna ruža u nekom začaranom vilinskom vrtu?

Nema sjaja u ovom prljavom kaotičnom mjestu

koje bi trebali svojim zvati.

Ljudi bez duše,očiju praznih i mutnih

gramzivo hode spram svakom mogućem užitku,

svakom komadiću blještavog papira

i krv liju u to ime,gladni od pakosti svoje.

Nema tu ničega za tebe...

Nem ničega što moglo bi utjehu nositi na vjetru

da polegne je na jastuk tvoj kad jutrom

snene otvaraš oči,očekujući

da nešto ispast će bolje.

Svijetu ne trebaju takvi kao što si ti.

Ne,oni te se boje...ne žele oni spokoj i mir,

ne žele oni znati što je tamo vani..

Ne njima je bolje biti gramziv i prazan,hladan i siv..

Hladnokrvan gušter na vrelome Suncu...

Velik je ponor u srcima bez nade,

nepremostiv za ono što trebalo bi biti bolje.

fairyes-dreams @ 20:34 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, siječanj 24, 2015

Moje svjetlo odletjelo je nošeno britkim sjevercem

na jastucima umrtvljenih sjećanja,

rasparanih maštanja,zaboravljenih dodira.

Otišao si...zatvorio prozore,zaključao vrata,

sakrio se u maglovitom svijetu nedodirljivih

i zauvijek ostao rastrgan u svojim htijenjima.

Moje svjetlo uvelo je...srce raspuknuto iskrvarilo u točkicama crvene krvi...

zatočena u mračnoj crnoj šumi ja čekat ću zauvijek.

Zakukuljena u čahuru usamljenosti

ja tkat ću krila,

crvena,meka ,baršunasta...

u snovima na njima doći ću u svijet tvoj

jer ne možeš pobjeći onome što se zaboraviti ne može...

Snovi će biti mjesto u kojem skupa držat ćemo prijestolje svijeta,

zagrljeni u vječnom zagrljaju ljubavi

koja ne može biti ništa drugo osim prekrasnog sna..

Stvarnost je mjesto u kojem nema mjesta za nas.

fairyes-dreams @ 20:06 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 29, 2014

Bakrenosmeđe lišće šušti,leluja na povjetarcu,

gazim blatnjav puteljak,tonem u misli svoje.

Još jedna jesen obilazi moj dom,

još jedno ljeto minulo u čežnji,

 moj duh raspršen kroz međusvjetove 

rastvaranja.

Tako izgubljena sama u sebi,

tražim smisao tolikog  napornog bdijenja.

Ima li svrhe venuti kao lišće u jesen?

Stajati u začaranom krugu ljubavi i rata?

Kolio puta poželjeh leći u to meko bakreno lišće..

..zatvoriti oči,prepustiti se divljini...

Utoniti...nek me ponese...

Tišina.

Napokon zatvoriti krug besmislenosti.

*

fairyes-dreams @ 20:30 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 24, 2014

Pustila sam vrijeme da klizi na svoj način

bez sažalijevanja,samoće,tuge...

Ravnodušno iskoračila sam iz starog krznenog kaputa,

zalepršala prostranim plavetnim horizontom..

...duboko u sebi vidjela sam sve..

Ne postoji nitko tko znao bi izvući radost

iz ove razbijene skulpture postojanja,

ne postoji nitko dovoljno hrabar 

da baci se u zagrljaj nemirnim stazama univerzuma.

Postoje samo oni zarobljeni u sebi,

zaključani vlastitim ključevima straha,

neodlučni,potišteni,izgubljeni,opijeni

otrovom koji razara do posljednjeg djelića atoma..

Hmm,da...

Mislim da ostat ću sama stajati na raskrižju vremena

i čekati.

Možda naiđe putnik dovoljno hrabar,

spreman za sve ono 

što čeka iza horizonta.

fairyes-dreams @ 21:25 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, veljača 19, 2014

U početku bijaše tišina,

bezdan ispunjen mirom,spokojem,čistoćom.

Zatim upalila sam svjetlo,

zatitrala na lahoru mekom,

osmjehnula se iz dubine sebe,

raspršila zeleno,plavo,crveno...

Moje maštarije,novonastale kreacije ispuniše univerzum,

raspršiše se beskrajem.

Svijest je probuđena

zataknuta kao cvijet ostala je visjeti na liticama nesigurnosti.

Otključala sam dimenzije neobičnih svjetova,

sve se izmiješalo,nastao je kaos.

Neka je kaos!

Kaos na kraju ispadne red.

Da...

Moj svijet je postao plavičasto nježan,

mekan pod mojim dodirom,

vrelina,hladnoća,sve stopljeno u jedno

rastvaralo se kroz bilijune trenutaka prolaznosti

preobrazbu krojeći svoju.

Odabrani zaiskrili su sviješću

moji bezvremenski moćni anđeli

zaposjeli su i unišli u svijet moj.

I započeli rat.

Krv tekla je ravnicama mog oskrvnutog svijeta,

gusta,tamna,vrela,gorka..

Uzoholjeli anđeli pili su krv nedužnih bića nastalih u svjetlu,

slaveći svoju glupost,

kreveljeći se i praveći se većima od sviju.

Dosta!!

Satrla sam nebo,oduzela im krila,poklonila patnju.

Bacila ih na zemlju prljavu i mračnu,

bol neka ih prati,tuga i samoća!

Nek ih zub vremena izgrize ogoli im kosti,

Sunce nek ih prži,sasuši im kožu.

Ostali su sami i dalje sa dahom zlih primisli u srcu,

pretvorili ovaj planet u mjesto u kom često krv teče

jer pohlepa,sebičnost i mržnja kroz eone sve su jače.

Pakao su stvorili na mjestu gdje raj trebao je biti,

uništili su viziju utopijskog svijeta.

Pustit ću ih neka trunu u vlastitom leglu,

zagađeni zlom iz vlastite duše.

fairyes-dreams @ 18:50 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 3, 2014

Omelo nas ledeno šaputanje vjetra,

prenulo iz ušuškanih strastvenih misli,

dotakla pahulja obraz vrući,

poljubila me ljubav sjetom srca svoga.

Šuma raskrilila svoje grane teške,

natrpane bijelim jastucima snijega,

vjetar je tu,razbacuje snijeg..i moju kosu..

Lepršaju uvojci ledom sapleteni,

proilaze žmarci niz dušu zapaljenu..

Plavičasti kristalići blješte na koži..

Tope se..

Ostaje topli dah namjesto hladne želje..

 

fairyes-dreams @ 18:40 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 12, 2014

Ispružio je vjetar ruke ,zagrlio nježno biće

oskrvnjeno  podno ukletog neba,

došapnuo tiho da snovi rasut će čari svoje,

po natrulim ranama u posivjeloj duši.

Unići će svjetlo,

ja ću ti ga dati.

Zapalit ću sve te crne ugarke neka gore,

tvome svijetu treba topline,

ugrij srce svoje na potocima mojih

izvora vrelih.

Oskrvnjenost izblijedit će kroz neko vrijeme,

samoća postati neobičan pojam,

ja svjetlo ću ti dati

zapaliti je neka gori.

 

fairyes-dreams @ 21:03 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 8, 2014

Ovo prokleto kraljestvo kojim kročim

ovito je tišinom i zimskim vjetrom,

sjećanja odzvanjaju kroz kuteve svijesti,

svaka prošla slika je nijema,

svaki pokret zamrznut u duši.

Želim strgnuti ovu nevidljivu omču

kojom me vješa uz  nevolje svoje,

pokušavam se slomiti,razbiti,rastopiti..

..već neko vrijeme...

Bojim se..ne mogu sama..

Pakao je dubok,mračan,hladan..

..iskovala sam ga sama svojim nepromišljenim srcem..

...trebam te da uniđeš u tminu i nađeš ruku moju,

povedi me negdje daleko...

...sakrij u misli svoje.

fairyes-dreams @ 20:34 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 26, 2013

U mom snu postoji svijet stvoren  za lutanje tvoje,

nepregledan horizont,zamagljeno srce,

ispustio si me kao pretežak kamen,

poletjela sam u dubinu,razbila svaki tračak

ljubavi i želja.

Sada sam mrtva,iznutra trula nemajući više ni fantazija ni želja.

Bojiš li me se?

Nekad?

Sad?

Uvijek?

Znaš li što rade one poput mene kad tumaraju same

slomljenoga srca?

Pišu slova bolna,natopljena krvlju..

..i umiru...umiru uvijek iznova...

Svakim buđenjem,svakim lijeganjem u krevet...umiru..

Iznutra..

Da,u mom snu postoji mjesto za lutanje tvoje,

nepregledno utopljeno u zelenilu mojih očiju.

fairyes-dreams @ 20:44 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 9, 2013

Osuđeni na lutanje ovim prostranstvima nepreglednih

zamagljenih šuma,

svaki na jednome kraju svijeta.

Zagrljeni samo vjetrom koji nosi čežnju 

od mene to tebe

od tebe do mene.

Tako blizu u duhu spojeni,

a tako daleko zemljom udaljeni.

Koliko još noći će proći,

praznih,neispunjenih toplinom?

Koliko jutara provirit će iza obzora

budeći me u ovu neželjenu realnost.

Osuđeni na lutanje kroz raspukle puteve

kao orahove ljuske raspadaju se

sve naše maštarije.

Želiš li uistinu da zauvijek nestanu?

 

fairyes-dreams @ 20:47 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 1, 2013

Vrištine uvelih trava lelujaju na britkom sjevercu

dok ona ogrnuta svilenim plaštem

izgovara svoj spell da zaboravi na bol.

Njeni snovi su kletvom opečeni,

njena ljubav sakivena od pogleda Sunca.

Pod okriljem anđela čuvara svoga

čuvala je biserne suze pod kapcima teškim.

Utjehu je tražila u sjećanjima davnim,

proklinjala sebe samu,

znala je da vječnost dolazi pred vrata,

a ona će sama kročiti kroz nju.

fairyes-dreams @ 16:01 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 28, 2013

Ti si prokleti demon nedostojan ičije ljubavi,

tebi je svijet igra,

izgorena,prevarena srca tvoji su trofeji.

Tvoja duša je crna,kao tinta na papir prelijana,

razlijevaju se tvoji otrovni osmijesi po 

nevinim licima blijedih djevojaka.

Ostaju bez daha,bez sebe..

Krhotine ostaju zasječene na krvavim rukama,

patnja u iznevjerenim očima.

Da,ti si prokleti demon

željan krvi u snovima svojim,

strasti pod kožom,vreline u dubinama mašte.

Ipak i demoni imaju svoj kraj

jednom ćeš spoznati i to.

fairyes-dreams @ 20:46 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, studeni 23, 2013

U praskozorje tiho,posljednje zvijezde blijede,

usnule nizine ogrnute plaštem mraza

dozivaju Sunce da razbije tamu.

Noćas su sjene lutale same,

svaka na svom kraju ceste.

Ljubav umrla je u njihovim očima,

svaka ljepota izčezla iz srca.

Kako je dobro kad započne dan,

svjetlost razbije sjene,Sunce poljubi duše,

toplina uvuče se u kutke nemirne podsvijesti

i sve je mirno,nema tapkanja u mraku.

Sjene su spokojne,svaka na svom kraju ceste.

 

 

 

fairyes-dreams @ 16:31 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, studeni 19, 2013

Miris prepečenog ružmarina na vatri,

satrane kockice šećera na umrljanom stolu.

Sjećanja pod pelerinu satena sakrivena,

raskrhane misli odbačenog djeteta

u okove svijeta zabravljene vječno.

Gdje stanuje Sunce?Zažareno,sretno..

Gdje stanuju anđeli?Plavičasti,sretni..

Gdje stanuje dobrota?Ushićena,sretna..

Gdje stanujemo mi?Nesretni..

U paklenom kavezu,to je naš dom..

Sanjamo raj kojeg nigdje nema.

Ni ovdje ni ondje ne postoje vrata koja bi mogla

pronaći spas.

Samo miris ružmarina na vatri ,

od demona čuva naše snove,

naša maštanja na javi.

fairyes-dreams @ 20:54 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, studeni 15, 2013

Serviraj perverzije drugih

na svjetski stol gladi i svi vrište od uzbuđenja.

Pomno prate,uzdišu,

priželjkuju nešto poput toga.

Nemoral,ta gramziva zvijer,

sebična,oštrih zuba,

nagriza i posljednje tragove prirodne smislenosti.

Sve je zalijano otrovom ljudske gluposti,

gackamo kroz njene kaljuže

krvi i bluda.

Ravnoteža je davno nestala,

izgorjela u nepovrat,

sad kao pepeo lepršamo na vjetru

čekajući u kojem smjeru odnijet će naše kosti.

fairyes-dreams @ 04:54 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
playlist
Upišite tekst...
Brojač posjeta
8059
Arhiva
« » kol 2016
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
playlist
 
Index.hr
Nema zapisa.